pogled-na-nju-delhi

Moje iskustvo sa putovanja u Indiju

Od trenutka kada sam kročio na tlo Indije, sada već najmnogoljudnije zemlje na svetu, znao sam da me čeka avantura koja će probuditi sva moja čula. Svaka ulica, svaki miris i svaki osmeh nosili su sa sobom priču koja je čekala da bude ispričana. Indija je mnogo više od obične turističke destinacije, ona je spojila nespojivo, tradiciju i modernu arhitekturu, haos i harmoniju, siromaštvo i raskoš. 

Ono što Indiju čini neverovatnom su gradovi prepuni života, ruralne oblasti koje pružaju spokoj i sveta mesta koja odišu duhovnošću. Hrana, kultura, pravila ponašanja, sve je bilo drugačije od onoga na šta sam navikao, ali upravo je ta raznolikost ono što je učinilo moj boravak nezaboravnim. 

Ovo su neka moja iskustva i zapažanja koja vam mogu biti od koristi ako i vi odlučite da posetite Indiju. Naravno, možete putovati u sopstvenoj režiji ali ako planirate da po prvi put posetite Indiju onda je po meni bolje da to uradite u organizaciji agencije, kao što sam i ja putovao. Dugo sam planirao ovo daleko putovanje, želeći da obuhvatim što više različitih aspekata ove neverovatne zemlje. Tragao sam za dobrim planom putovanja i izbor je pao na Trip Top Travel. I bio je to dobar izbor! 

Indija zemlja čuda, od svetih gradova do jedinstvenih kraljevskih palata

Nju Delhi – Prva stanica našeg proputovanja kroz Indiju bio je njen glavni grad Nju Delhi. Let iz Beograda do Delhija je bio udoban a nakon sletanja i smeštanja u hotel, krenuli samo uz pratnju vodiča u obilazak metropole. Šire područje grada ima preko 20 miliona stanovnika, i nije baš lako snaći se u toj džungli ljudi i zgrada. Inače, kada je reč o arhitekturi, u Delhiju možete videti neverovatne primerke kolonijalne i moderne arhitekture. Ali da krenemo redom…

Prvo što smo posetili u Delhiju je Lotosov hram ili Bahai, impresivno zdanje izgrađeno 1986. godine od belog mermera sa devet bazena koji ga okružuju. Hram izgleda kao poluotvoren lotosov cvet sa 27 latica. Zaista jedinstveno arhitektonsko dostignuće. Zatim smo otišli do Qutab Minar, najvećeg minareta od opeke, visokog 72,5 metara. Njegova izgradnja započeta je 1193. godine a poslednji red cigala postavljen je 1386. godine. 

Slobodno vreme nas nekolicina iz grupe iskoristili smo da posetimo Crveno utvrđenje. Ovaj jedinstveni simobol mogulskog carstva nastao je 1648. godine, izgrađen od strane cara Šah Džahana i služio je kao rezidencija sve do dolaska Britanaca u Indiju. Nastavili smo sa obilaskom znamenitih građevina kao što su Indijska kapija, monumentalni spomenik podignut 1931. godine u čast indijskih boraca u Prvom svetskom ratu, i Jama Masjid, najveća džamija u Indiji podignuta 1656. godine. 

Za sutradan smo ostavili Raj Ghat, memorijalni kompleks posvećen Mahatmi Gandiju, kao i Humajunovu grobnicu iz 16. veka, velelepno zdanje u kome počiva Nasir-ud-Din Muhamed, drugi po redu vladar iz mogulske dinastije. Na kraju posete starom Delhiju obišli smo i čuvenu ulicu Chandni Chowk. To je najprometnija ulica u gradu u kojoj sve vrvi od gužve. Na hiljade pešaka, biciklisti i automobili smenjuju se duž ulice, a svako od njih kao da ide u nekom svom, različitom pravcu. Ovde možete osetiti pravi duh Indije, a u trgovinama koji se nižu sa obe strane ulice pronaći ćete najjeftiniju hranu i odeću u celom Delhiju.   

Džajpur – Nastavili smo put kroz Radžastan, najveću saveznu državu Indije, da bi stigli u Džajpur. Grad sa više od 3 miliona stanovnika koji je udaljen od Nju Delhija oko 280 km jugozapadno. Poznat kao „Pink City“, Džajpur me je oduševio palatama i tvrđavama koje svedoče o bogatoj istoriji i raskoši u kojoj su uživali indijski vladari. Ljudi iz Trip Top Travel-a kao i lokalni vodiči su svojom pričom o istoriji Džajpura dodatno pojačavali našu znatiželju da obiđemo i svojim očima vidim najveće znamenitosti ovog jedinstvenog grada. 

Hava Mahal ili Palata vetrova, jedna je od najprepoznatljivijih arhitektonskih zdanja u gradu, cela od crvenog i ružičastog peščara. Izgrađena je 1799. godine po nalogu Savajskog maharadže Pratapa Singa, unuka osnivača grada Džajpura. 

Drugo odredište koje je privuklo moju ogromnu pažnju i do kog smo došli vozeći se džipovima je tvrđava Amber podignuta u 16. veku, koja je zbog svoje lepote, jedinstvenog arhitektonskog stila i važnosti (prvobitno bila palata) deo UNESCO-ve svetske baštine. 

Međutim, ono što je na mene ostavilo možda i najsnažniji utisak jeste iskustvo jahanja slonova. Slonovi koje turisti jašu su lepo ukrašeni, prekriveni šarenom tkaninom i uglavnom oslikani po licu u koloritnim bojama. Osećaj tokom jahanje je zaista neverovatan.   

Agra  je grad lociran oko 250 km južno od Nju Delhija i bio je na listi fakultativnih obilazaka našeg plana putovanja, ali se nijednog trenutka nisam pokajao što sam krenuo tamo. Uostalom, doći u Indiju a ne videti Tadž Mahal, jedan od najvećih spomenika ljubavi i zahvalnosti i jednu od najpoznatijih istorijskih znamenitosti čitavog azijskog kontinenta, bilo bi pogrešno. 

Iako sam ovo velelepno zdanje ranije video na stotinama fotografija, ništa me nije moglo pripremiti za osećaj koji sam doživeo kada sam ga ugledao uživo. Sjaj belog mermera na jutarnjem suncu bio je nestvaran. Ova grandiozna građevina podignuta je između 1632. i 1648. godine po nalogu mogula Šah Džahana u čast njegove voljene supruge Mumtaz Mahal. Simetrija i delikatni detalji ostavljaju bez daha svakog posetioca, posebno pri izlasku sunca kada mermer dobija zlatni sjaj.

Varanasi, sveti grad na obalama reke Gang koji odiše duhovnošću je bio naša sledeća destinacija. U njega smo doputovali brzim vozom. Grad je od Nju Delhija udaljen oko 850 km jugoistočno, a iskustvo boravka u njemu je neverovatno.

Naseobina na ovoj lokaciji postoji preko 3.000 godina, zbog čega se Varanasi smatra jednim od najstarijih neprekidno naseljenih gradova na svetu. Leži na obali reke Gang i poznat je po svojim ghatovima, stepenicama koje vode do reke, gde se svakodnevno odvijaju verski obredi, uključujući spektakularnu Ganga Aarti ceremoniju. Varanasi je duhovni centar hinduizma, mesto gde vernici dolaze da se pročiste u svetim vodama Ganga i gde se mnogi nadaju da će dočekati kraj svog života, verujući da će im to doneti mokšu – oslobođenje iz kruga reinkarnacija. 

Hodajući uzanim ulicama Varanasija, uz divno organizovanu rutu i vodiče, obišli smo svetilišta, male hramove i videli askete premazane pepelom, dok su mirisi tamjana i zvuci molitve pratili svaki naš korak. Zaista neverovatno iskustvo koje je teško opisati rečima, koje treba doživeti. 

Šta sam naučio o Indiji? 

Pre svega Indija, je zemlja sa duboko ukorenjenim tradicijama i poštovanje lokalne kulture ključno je za pozitivno iskustvo

Kako se ponašati prilikom obilaska hramova, na ulici i u javnom prevozu?

Jedan od važnih saveta koje sam dobio od prijatelja pre nego što sam krenuo u Indiju bio je da ne koristim levu ruku prilikom rukovanja ili dodavanja predmeta, jer se ona u indijskoj kulturi smatra nečistom. Takođe, imajte na umu da su gužve na ulicama ogromne, posebno u milionskim gradovima, pa je važno da budete strpljivi i izbegavate fizički kontakt, jer dodirivanje može biti shvaćeno kao nepristojnost. Na sve ovo su nas upozorilii ljudi iz organizacije putovanja.

Što se tiče ulaska u hramove, koje obilaze uglavnom svi turisti, u većini je obavezno izuvanje pre nego što uđete. Takođe, naučio sam da je u hramovima često zabranjeno fotografisanje i da se prilikom posete svetim mestima mora izbegavati glasno pričanje i ometanje obreda. Prilikom posete hramovima, ali i svakodnevno, nosio sam skromnu odeću, lagane pamučne pantalone i košulje sa dugim rukavima, kako bih pokazao poštovanje prema lokalnim običajima.

Reč, dve o indijskoj kuhinji

Probao sam ulične samose, verovatno najpoznatije vegetarijansko jelo. U suštini, to je neka vrsta peciva, hrskava, u obliku trouglova, najčešće punjenih začinjenim krompirom, graškom i sočivom, i savršen su izbor za brzu užinu. Ukoliko niste vegetarijanac, postoje i samosi punjeni mesom. Takođe, probao sam i veoma mi se dopao thali – veliki tanjir s više manjih činija koje sadrže različite vrste karija, sočiva, pirinča i povrća, uz obavezni naan ili roti hleb. Što se tiče jela od mesa, svideo mi se butter chicken u bogatom sosu od putera i paradajza, jedan od omiljenih specijaliteta lokalaca i turista, baš kao i dose – hrskave palačinke punjene začinjenim krompirom, servirane sa kokosovim čatnijem i ljutim sosevima.

Kada je u pitanju hrana, indijska kuhinja je jedna od najbogatijih i najraznovrsnijih na svetu. Svaka regija ima svoje specifične specijalitete, ali jedno im je zajedničko, obilje začina koji svaki zalogaj čine posebnim. Odmah po dolasku, shvatio sam da u Indiji obrok nije samo potreba, već poseban ritual i uživanje. 

Ovde moram da dodam još jednu važnu napomenu, a tiče se konzumiranja vode. Sistem vodosnabdevanja i vodovodna infrastruktura nisu baš razvijeni u Indiji, pa voda iz slavine može biti kontaminirana. Nemojte je koristiti za piće, čak ni za pranje zuba. Koristite isključivo flaširanu vodu koju ste kupili na proverenim mestima. 

Kako sam se sporazumevao sa Indijcima?

Engleski jezik je široko rasprostranjen, ali mi je par osnovnih reči na hindi jeziku pomoglo da se još bolje povežem s ljudima. Kada bih pozdravio sa „Namaste“, lokalci bi se nasmejali i pokazali srdačnost. Ponekad bih se našao u situaciji da cenkanje na pijaci postane prava mala umetnost, a izrazi poput „Kitne ka hai?“ („Koliko košta?“) bili su mi od velike pomoći. Ljubaznost i strpljenje otvorili su mi vrata za neka od najlepših iskustava, uključujući pozive na čaj i priče lokalaca, koje se ne mogu naći ni u jednom vodiču. 

Kako sam putovao kroz Indiju? 

Naše putovanje kroz Indiju je bilo savršeno organizovano od strane agencije. Putovali smo avionom, brzim vozom i opet avio prevozom iz Varanasija do Delhija. Ali ako putujete u sopstvenoj režiji, znajte da korišćenje lokalnih oblika prevoza, poput vozova i autobusa, omogućava uštedu novca i dublje upoznavanje sa zemljom. Indijska železnička mreža, koju smo i koristili za dolazak do Varanasija, je jedna od najvećih na svetu i povezuje veliki deo zemlje. Za duže relacije, domaći letovi su efikasna opcija, s obzirom na veličinu Indije.

Ako ne putujete preko agencije, prilikom planiranja putovanja važno je da budete realni u pogledu broja destinacija koje želite posetiti. Indija je ogromna zemlja, prepuna zanimljivosti, pa je bolje fokusirati se na manji broj mesta kako biste ih detaljnije doživeli, jer svakako nećete moći sve da posetite. Mi smo imali jako dobro organizovane obilaske i isplanirane ture od strane Trip Top Travel-a, tako da je bilo dovoljno vremena da obiđemo najveći broj znamenitosti, čak i malo slobodnih sati da sami istražimo pojedine destinacije.

Indijska rupija i gde razmeniti novac

Zvanična valuta u Indiji je indijska rupija (INR), koja se deli na 100 paisa. Za 1 evro možete dobiti oko 90 rupija. Preporučujem vam da sa sobom ponesete gotovinu u evrima ili još bolje dolarima, koju lako možete zameniti u ovlašćenim menjačnicama ili bankama. Vodiči su nas uputili u kojim menjačnicama je najbolje i najsigurnije da menjamo novac. Najnepovoljniji kurs je na dolaznim međunarodnim aerodromima. Iako su platne kartice prihvaćene u većim gradovima i turističkim centrima, ne treba se previše oslanjati na njih a posebno ne u ruralnim područjima. 

Prema zakonima Indije, nije ograničena količina novca koji se unosi u zemlju, ali sve preko 5000 dolara ste dužni da prijavite

Priprema za put i odeća koju sam poneo

Za putovanje u Indiju se treba dobro pripremiti i informisati. S obzirom da je u pitanju ogromna zemlja, klima u Indiji je vrlo raznolika i treba pametno birati odeću. Lagane pamučne tkanine bile su idealne za vrele dane, dok bi bilo dobro da kao zaštitu od sunca obavezno ponesete neki kačket ili šešir. U suštini, zavisi u koji deo Indije putujete pa prema tome birajte i garderobu. Za posete severnim oblastima u hladnijim mesecima treba poneti i nešto topliju garderobu. Što se tiče osoba ženskog pola, trebale bi biti skromnije obučene, bez velikog dekoltea i sa prekrivenim ramenima, kako bi izbegle poneki neumesni komentar.

Pre putovanja potrebno je informisati se o zdravstvenim merama. Iako za ulazak u Indiju nije obavezno imati zdravstveno osiguranje ili potvrdu o vakcinaciji, postoje neki izuzeci. Ja sam nosio osnovni set lekova, probiotike, tablete protiv stomačnih tegoba, glavobolje i mučnine.

Vizni režim za državljane Srbije

Naši državljani koji planiraju putovanje u Indiju moraju unapred pribaviti vizu. Od 2016. godine, moguće je podneti zahtev za elektronsku turističku vizu putem interneta, što olakšava proces apliciranja. Za više informacija o postupku apliciranja i potrebnoj dokumentaciji, posetite zvaničnu stranicu Ambasade Indije u Beogradu ili kontaktirajte Trip Top. Ako putujete u organizaciji Trip Top-a, što je bio slučaj sa mnom, agencija je preuzela taj posao na sebe i obezbedila nam vize, tako da nisam imao potrebe da razmišljam o tome. Na meni je bilo samo da pre putovanja proverim vreme isteka pasoša i spakujem se za put. 

Putovanje koje menja život

Indija je zemlja oprečnosti, u isto vreme haotična i mirna, tradicionalna i moderna, siromašna i bogata. Svako ko se upusti u ovu avanturu doživeće jedno potpuno drugačije iskustvo i upoznaće jedan potpuno nov način razmišljanja. Odlazak u Indiju nije samo još jedno putovanje, to je iskustvo koje menja čoveka iznutra. Siguran sam da ću joj se jednog dana ponovo vratiti, verovatno ponovo preko agencije TripTop, jer jedno putovanje definitivno nije dovoljno da se upozna ova neverovatna zemlja.

Ivan Lazović 

ZAINTERESOVANI STE ZA OVO PUTOVANJE ILI MOŽDA IMATE NEKIH NEDOUMICA?

Tu smo da odgovorimo na sve što vas interesuje, samo popunite upitnik u nastavku i odgovor će stići u najkraćem mogućem roku.